среда, 30. јануар 2008.

Najava: DEBELI PRECJEDNIK umesto Diverzije & S.U.S, @ Studio 21, PA


Muzičko nebo Srbije, kako god ovo glupo zvučalo, bogatije je za još jednu „tour booking“ agenciju skromnog naziva, ali velikih ambicija - „Empty Pockets”. Iskreno mogu reći da je želja gospode koja čini ovu „organizaciju“ da ime grada Pančeva promeni u Punkčevo, kako ga mnogi od milošte već godinam unazad zovu. Veliki problem sa kojim se susreću mnogi gradovi u Srbiji (da, da, ova zemlja ima i neke druge gradove sem Beograda i Novoga Sada u kojima je moguće organizovati dobru svirku, knjizevno veče, izložbu...) je taj što se uvek čeka neko dovoljno lud da povuče taj sudbonosni prvi korak. Pančevo je na svoju sreću ovaj problem prevazišlo. „Ludak“ se pojavio. Svedoci smo prošlonedeljnog veoma uspešnog nastupa osiječke Grupe Tvog Života kojim je zvanično „Empty Pockets Tour Booking“ krenula sa sprovođenjem svoje misije.

NAPOMENA: zbog zdravstvenih problema jednog od članova, prvobitno planirana Diverzija je morala da otkaže svoj nastup. Umesto njih, pojaviće se bend Debeli Precjednik, već naširoko poznati HCP sastav, takođe iz Osjeka. Članu Diverzije želimo brz oporavak.

Kao podrška, na koncertu u Pančevu, nastupa jedan od trenutno najaktivnijih bendova sa domaće punk scene - S.U.S. , mislim da njih svi već dobro znate.

Da rezimiramo:

8. 02. 2008.

DEBELI PRECJEDNIK + S. U. S. @ STUDIO 21 – PANČEVO

ULAZ: 100 din


Za više informacija evo korisnih linkova:

http://www.myspace.com/emptypocketstourbooking

http://www.myspace.com/fatprezident

http://www.myspace.com/susnroll


ps:

nosače zvuka kupite na koncertu, nema linkova za”free” download


Mr. DNA

уторак, 29. јануар 2008.

Najava: R'n'R SOLDIERS, 31. Jan. @ SKC


Američki rokenrol sastav Rock’n'Roll Soldiers formiran je još u srednjoškolskim danima četvorice članova. 1997. rodila se ideja da četiri ne baš tako sjajna učenika naprave bend i krenu putem slave. Ime su dobili po jednoj od turneja legendarnih australijskih punk-rock pionira – Radio Birdman i, kako to obično biva, u početku su svirali po svim rupama rodnog, univerzitetskog grada, a kasnije i po drugim mestima države Oregon i dalje po Zapadu. Priča o klincima koji prave dobre koncerte i bukvalno lome instrumente na kraju skoro svakog bisa posle par godina proširila se do samog vrha jednog od poznatijih nezavisnih izdavača u Sjedinjenim Državama – Gearhead Records – koji im objavljuje 2 EP-ja isključivo na vinilu: «High School Sessions» 2003. i «The Weak Blame The Strong» 2004. godine. Već 2005. potpisuju ugovor za prvi album sa Atlantic Records, a potkuća Warner Music Group, East West, izdaje kompakt disk sa oba EP-ja pod nazivom «The Two EP’s». Sa konačnom potvrdom kvaliteta, ohrabreni objavljenim pločama i ugovorom sa velikim izdavačem kakav je Atlantic, R’n'R Soldiers kreću na američku turneju, najpre sa Donnas, a potom i sa New Bomb Turks. Dok su sirovim koncertima krčili put ka široj popularnosti, ugovor sa Atlantic Records dovodi se u pitanje jer izdavač pokušava da utiče na pisanje pesama i insistira da bend tu i tamo promeni tekst, naročito tu inkriminisanu reč ‘motherfucker’. Bend odbija diktat i raskida ugovor.

Zanimljivo je da su 2005. pesmom Funny Little Feeling dospeli u dve gledane tv serije, «One Tree Hill» i «Smallville», te da je ista iskorišćena i za video igrice «MVP Baseball», «L.A. Rush» i «Gran Turismo 4» iste godine.

Ostavši bez izdavača prvog albuma odlučuju da pokrenu svoju etiketu i prvenac «So Many Musicians To Kill» pojavljuje se 2006. za Rock’n'Roll Soldiers Records. Mladom bendu sa pozitivnom koncertnom reputacijom nije bilo teško da rasproda prvih par hiljada primeraka gde god da su svirali i samo par meseci po izlasku albuma, sastav štampa još jedan tiraž i snima video spot za možda najveći hit, pomenutu Funny Little Feeling koji se uveliko emituje na MTV-ju i ovih dana možete ih pogledati u emisiji Rock Chart. MTV ih i ubacuje u dve emisije: «MADE» i «True Life». Potonja donosi priču o njima kao mladom bendu koji mukotrpno krči put ka slavi i sigurno je promocija grupe u najboljem svetlu do sada.

Sirovi punk-rock sa pevljivim refrenima i zaraznim melodijama koje se lako pamte svakako da nisu izum Rock’n'Roll Soldiers, ali su se oni pokazali kao jedni od najboljih polaznika te školeThe Next Big Thing samo im je pomoglo da dođu do šire publike bez da prave kompromise na kojima je insistirao Atlantic. uspevši da u svom muzičkom izrazu na sasvim prirodan način spoje pop i rock estetiku. Spoj ranih Kinks, Pretty Things i Rolling Stones sa modernim izrazom rock bendova poput Nashville Pussy i Hangmen pokazao se kao uspešna formula za mladiće iz Oregona. To što je MTV u njima prepoznao

Od početka godine Rock’n'Roll Soldiers su na svojoj prvoj evropskoj turneji. U skoro 2 meseca obići će 80% Zapadne Evrope, ali i neke ex-YU i balkanske države (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bugarska i Makedonija). Napokon beogradska publika ima priliku da uživo pogleda odličan rokenrol bend koji stiže uz veliku podršku moćnog MTV kanala.

Beogradski nastup Rock’n'Roll Soldiers rezervisan je za četvrtak, 31. januar u SKC-u sa početkom od 22 časa.




download:

album “so many musicians to kill” (59mb)

http://www.mediafire.com/?65m4mltm9zw

spot “funny little feeling” (160mb)

http://www.megaupload.com/?d=JH9CTW3W


Bad Music For Bad People

www.badmusicforbadpeople.com



понедељак, 28. јануар 2008.

Savage Henry And The Infamous One Pounders – Abuse It Or Lose It [2006]


Kanađani definitivno ne prestaju da me iznenađuju. Ne jednom se dogodilo da naletim fenomenalan bend, veoma jedinstven u svojoj horror/punk/psycho/R'n'R interpretaciji, da bi se nekoliko trenutaka kasnije ispostavilo da je iz Kanade. Ko bi pomislio da će iz zemlje ogromnih hladnih prostranstava, jelena i socijalnog blagostanja poteći bendovi koji tako dobro koketiraju sa horror ili, u slučaju našeg Divljeg Henrija, shock punk rock-om. «Ispod Mire...».

Prvo, upozorenje, da ne bude zabune - Ameri takodje imaju Savage Henry-a (onaj koji ce vam isplivati na Last FM-u prilikom preslusavanja ovde priloženog albuma kanadskog SH-a) – u pitanju je nekakav šonjasti pop-rock sastav koji nije vredan daljeg trošenja slovnih mesta. Savage Henry and TIOP o kojima je ovde reč su u odnosu na njih dementne kanadske drvoseče.

Ovaj bizarno maskirani čova (da, mislim da se bela fantomka plus leptir mašna na golo telo svakako mogu nazvati bizarnim) i njegov ništa drugačiji bend, svojim prvencem donose visoko energijski garaž-pank udar. Zaista, album isijava onom brzom i nesputanom punk rock energijom, ne gubeći na melodičnosti, ali ne sadržeći ni promil pop-a. U vreme kada bendovi postaju veoma proračunati pokušavajući da se ukope u trenutne melodijske trendove, ovo je svakako za pohvalu. Henrijev oscilujući promukli vokal, koji često zvuči blago histerično, zadužen je i za dodatni upliv euforije u pesme. Udarni hitovi – «Dictator Of Love» i «Cougar On The Prowl».

Shock-Rock element, pored vizuelnih elemenata, krije se i u tekstovima – uglavnom se drže seksualne tematike, servirane na prilično degutantan način. Da li su uspešni u nameri da budu smešni/zabavni, isključivo je pitanje ličnog ukusa. Zavisi da li i koliko volite «dirty talk». Ja sam se nasmešila par puta, ali ništa više od toga. Naravno, nije sve ni u seksu, pa je Henry upriličio i par romansi, poput «Maggots Are Eating My Brain» :) Međutim, posle svih šok-pank-eraških prostakluka postoji i iznenađenje – poslednja pesma, «This Land Is My Land Now», je ironični osvrt na rat i svima nam već poznat koncept modernog kolonijalizma. Ne preterano manje degutantan, naravno. No, čak i ako vam ne odgovara ova vrsta humora, moj predlog je da ostavite to po strani i uživate u izdanju ka' celini.

Sve u svemu, «Abuse It Or Lose It» ne predstavlja nešto epohalno novo, ali već spomenuta adrenalinska pankenrol energija koju album poseduje je dragocena. Idealna da vas digne pred kraj napornog radnog dana, ili nekog turobnog oblačnog jutra. Energično, neopterećujuće und sveže - šta vam više treba.


Tracklist:

01 - dictator of love
02 - to the top
03 - small town slut
04 - night before
05 - ram it down
06 - cougar on the prowl
07 - big time penetrator
08 - women i've never had
09 - lesbians
10 - maggots are eating my brain
11 - booze, bikes & bitches
12 - gimme my money
13 - this land is my land now


Žanr: Euforični Garage Punk Shock Rock

Izdato: 2006, 100% Wild Records

WWW: www.myspace.com/savagehenryandtheinfamousonepounders

Dwnld: [mp3, 192kbps, 46.6 mb]
http://www.mediafire.com/?amjtlu9tehq

среда, 23. јануар 2008.

BLJAK kutak: Tiger Army - Music From Regions Beyond (2007)

Godina 1999. - od burazera iz Nemačke ti stiže kaseta sa snimkom svezeg prvenca do tad ti nepoznatog benda - Tiger Army. Ono što možeš da čuješ je brz, melodični psychobilly, sa prijemčivim rifovima, svetlim vokalom i lepo izražajnim kontrabasiranjem.

Godina 2007. – preko svog hiper-brzog kablovskog neta “kradeš” novi album – Music From Regions Beyond. Ubacuješ ga u plejlistu i nešto drugo ti odvlači pažnju. U jednom trenutku se osvešćuješ – “Od kad ja to slušam The Cure?!”. No, Winamp ti govori da ipak slušaš TA. Nemoguće. Ovo je Cure. Puštaš “As The Cold Rain Falls” – ok, ovo je definitivno The Cure! Komp je poludeo! Restartuješ Winamp – nema promene. Restartuješ komp – nema promene. Šta se dođavola dešava?!

U realnosti, sa tvojim računarom, sluhom i vidom je sve u redu. U realnosti je g-din Nick 13, „glavni i odgovorni urednik“ i jedini originalni član onog benda iz ’99-e, odlučio da će stvoriti nešto što je nazvao „post-psychobilly“ - i da će TA biti prvi u tome. Divno. Već iz te izjave se moglo nazreti da će ovo biti jedan vrlo pretenciozan projekat. I šta nam je na kraju doneo?

Pa, jedan muzički vrlo šaren album. Luna-park šaren. Zvuci na albumu variraju od početnih brzih i energičnih TA radova, („Hotprowl“), te kasnijeg, „trejdmark“ TA zvuka – melodičan i mek, ali i dalje sa čvrstim slapping bass skeletom („Pain“, „Ghosts Of Memory“, delimično i „Afterworld“), preko mračnijeg Blink 182-oidnog pop panka („Forever Fades Away“), zatim nečega u stilu mnogih „post-nešto“ alternativno-pop nastrojenih bendića („Prelude: Signal Returns“ i „As The Cold Rain Falls“, koja je toliko retro-pop da očekujete da odmah nakon nje čujete spomenuti Cure... ili Blondie), pa sve do sapunjavih latino romansi („Hechinzo De Amor“).
Predstavu zatvara baladica „Where The Moss Slowly Grows”, skrojena pod uticajem country-a.

Hmm... zar pojam „album“ ne bi trebalo da predstavlja bar koliko-toliko masu, gde se pesme i pored svojih razlika srećno slažu i uklapaju, prateći neki koncept? A „uklapanje“ nije kada se sa TA klasika kao što je „Pain“ skoči na Vesele ’80-e u vidu „As The Cold Rain Falls“! Prosečne VA kompilacije su najčešće daleko smislenije sklopljene.

“Music From Regions Beyond“ ima par ok trenutaka, Tiger Army-a kakvog ga pamtimo i (možda) volimo, no, ni u tom segmentu ne donosi ništa spektakularno. Ali zato ima takvih ispada kojima jednostavno nema mesta pod imenom “Tiger Army”, a kamoli terminom “Psychobilly”. Baš zbog te neizbalansiranosti, ovaj album se ne može nazvati ni “eksperimentalnim” – jer bi to podrazumevalo istinsku fuziju žanrova, a ne samo nabacati ih na gomilu i očekivati da se spare. Teško je pratiti delo koje na svakih 3 minuta potpuno menja svoj oblik i pravac delovanja… A gotovo nemoguće uživati u istom. Tiger Army je tokom godina postajao sve melodičniji i proračunatiji, do trećeg albuma se dosta udaljio od onoga čime je startovao. Ali to je i dalje zadržavalo svoju autentičnost i svežinu, pritom ipak ostajući pod –billy krovom. Ali slušajući ovo, četvrto izdanje, ne mogu da se otmem utisku da je Nick 13 ciljao da prosurfuje po mejnstrim talasima – album zvuči dovoljno “poppy” za takav zaključak… A i da li je slučajnost što je za stvaranje svojih hibrida koristio baš zvuk alternativnih ’80-ih i pop-punka – baš onoga što u današnjim mejnstrim vodama dobro pliva?

Ako ste fan, verovatno će se izdvojiti par pesama koje ćete voleti, a oko ostalih ćete se nervirati. Ako i niste obožavalac, ili ste pak samo poštovalac – slobodno preskočite i ne osvrćite se. Ništa nećete propustiti.


Tracklist:

1. Prelude: Signal Return
2. Hotprowl
3. Afterworld (feat. Davey Havok)
4. Forever Fades Away
5. Ghosts of Memory
6. LunaTone
7. Pain
8. As the Cold Rain Falls
9. Hechizo de Amor
10. Spring Forward
11. Where the Moss Slowly Grows


Žanr: NE-billy (iliti ono što Psychobilly ne treba da bude)

Izdato: 2007, Hellcat Records

Dwnld: Možda ne bi bilo loše čuti, ali svakako nije vredno moja 3 sata uploada. Potražite...

понедељак, 21. јануар 2008.

Psycho Charger - Horror Rawkillbilly (2005)


Kombinovanje psychobilly-a ili, ako hoćete, gothabilly-a, sa industrialom... na šta li to liči?


Ako ne želite da ovo bude puko retoričko pitanje, priupitajte prvenac njujorškog tria Psycho Charger – "Horror Rawkillbilly". Sam naziv albuma sasvim lepo opisuje šta on može pružiti, a ako ne možete da samostalno zaključite – Psycho Charger zvuče kao čisto zlo. Iako ste možda pomislili da je mešanje elektronike u "izrode rockabilly-a" jednostavno pogrešno, Psycho Charger su u potpunosti zadržali R'n'R dušu... ili su je prodali đavolu... što opet dođe na isto
:) Elektronika nikako ne dominira, već je tu samo kao začin. Šlag na torti. Ako vam i dalje nije jasno, zamislite sudar Reverend Horton Heat i Ministry ili The Cramps i Rob Zombie-a, u kome –Billy strana ipak odnosi pobedu. Čitav album se prosto se oseća na benzinska isparenja besnog hotrod-a (hmm, Charger-a?), alkohola i možda još koje opojne supstance. A sve to na pustinjskih 40+ stepeni, sa dve-tri dobre cice/baje na zadnjem sedištu.


Jedino što se može zameriti albumu je njegova monotonija – pesme prosto uplivavaju jedna u drugu i nema mnogo varijacija. Ali ne smemo zaboraviti i da je ovo ipak prvenac. Pozitivno je to što već na prvom izdanju imaju krajnje autentičan zvuk. Nadajmo se da će ovi Rawkillbilly-evci nastaviti da atakuju naš sluh na način na koji to volimo, a nijansiranje će sigurno doći vremenom.


Tracklist:

1 Rawkillbilly Baby

2 Redneck Zombies

3 Return Of The One Percenter

4 Route 666

5 Invasion Of The Ball Snatchers

6 Bastard Son

7 Sugar Tit

8 The Flesheaters

9 Psycho Trucker

10 Scream, Blacula, Scream

11 "Live" From The Appalachian Deathride

12 Fuel-Injected Vengeance

13 Welcome To Kreepsville



Žanr: Psychobilly/Gothabilly/Industrial

Izdato: 2005., Antidote

Dwnld [mp3, 192 kbps, 66 mb, .rar]

http://www.mediafire.com/?8zzozmvqlxw

Laughing Hyenas - Hard Times (1995)


Mislim da jedna od stavki koja definiše veliki bend (pritom ne mislim na “veličinu“ kao kvantitet – pogotovo ne onu vrstu vezanu za prodaju izdanja), jeste ono šta se dešava na kraju njihove karijere – da li će jednostavno u nedostatku boljih stvari iz sebe izbaciti ono najlošije, ili da li će od same svoje propasti stvoriti umetnost, koja ne oskudeva u ideji i izrazu? Ovu drugu varijantu dobro oslikava poslednje izdanje Detroitskog benda Laughing Hyenas. Na vrhuncu karijere su imali eksplozivno snažan, prodoran noise zvuk, podmazan urlajućim vokalima… nešto što se moglo nazvati garažnim bluziranim post-hardkorpankom, Međutim, godine konzumacije heroina i drugih opijata su morale doći po svoje. Ovaj album, kako tekstualno tako i kompozicijski priča tužnu priču o gubicima, bezizlaznim situacijama, pokušajima ustajanja na noge i ponovnim padovima. Zvuči umorno i iskreno, i prosto možete osetiti taj hors koji teče njegovim žicama. Garažni pank-rok sa dušom bluza. Snazni, specifični vokal John Brannona se savršeno uklapa sa iskrenom, ječećom i predivnom nesavršenošću gitare Larisse Strickland (R.I.P). Sve ovo daje albumu specifičnu draž. Da, i destrukcija je lepa na svoj uvrnuti način.

Tracklist:

01. Just Can't Win
02. Hard Time Blues
03. You're So Cruel
04. Stay
05. Slump
06. House Of The Blues
07. Each Dawn I Die

Žanr: Garage_Blues

Izdato: 1995., Touch And Go Records

Dwnld [mp3, 192 kbps, 62 mb, .rar]:
http://rapidshare.com/files/229047708/Lghng_Hyns_-_Hrd_Tms.rar

недеља, 20. јануар 2008.

BUBBLEGUM SCREW u Beogradu!

Napokon se u naš gradić sliva malo sveže R'n'R krvi. Bubblegum Screw imaju iza sebe jedan EP, iz koga se međutim već nazire potencijal. Svakako posetiti.


Evo i zvanične najave:


BUBBLEGUM SCREW je londonski rokenrol bend formiran pre par godina sa namerom da prodrma učmalu lokalnu scenu. Petorica mladića porasla na najuzbudljivijim žanrovima rokenrola sedamdesetih (glam-rock i punk-rock) polovinom 2006. osnivaju bend i kreću u akciju koncentrišući se na žive nastupe pre ikakve jurnjave za izdavačem. Divlji nastupi po klubovima Londona skreću pažnju tamošnjih rokenrol zaljubljenika i BUBBLEGUM SCREW već samo nekoliko meseci po nastanku stiču izuzetno veliki broj poštovalaca najpre u rodnom gradu, a potom i šire u Britaniji.

Početkom prošle godine objavljuju prvo izdanje. EP sa četiri pesme pod nazivom «St Valentines Day Massacre» izlazi za diskografsku kuću koju su sami pokrenuli i, naravno, naslovili po sebi. Koristeći blagodeti interneta, najviše preko myspace-a, uspevaju da prodaju prvi tiraž od 1000 primeraka za nepuna četiri meseca i u leto 2007. odlaze na višednevnu turneju po Litvaniji. Po povratku preko zajedničkog prijatelja kontaktiraju BAD MUSIC FOR BAD PEOPLE i pada dogovor za 5 koncerata u Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj krajem ovog meseca.

Muzički izraz BUBBLEGUM SCREW zasnovan je na uticajima garažnog rokenrola svih dekada, glam i punk rocka 70-tih i teško je a ne primetiti da su im glavna inspiracija bendovi poput STOOGES, DAMNED, SLADE, RAMONES, DEAD BOYS i naročito NEW YORK DOLLS. Štaviše, jedan od dvojice gitarista izgleda kao mlađani duplikat Johnnyja Thundersa, a i njegovo sviračko umeće i sama tehnika umnogome podseća na ovu rokenrol legendu.

BUBBLEGUM SCREW na petodnevnoj turneji po Balkanu možete pogledati uživo u Zagrebu (KSET, 22. januar), Sofiji (8-Ball, 24. januar), Plovdivu (The Puzzle, 25. januar) i u Beogradu (Žica, 23. januar i Šipražije, 26. januar)

Bubblegum Screw @ Myspace

Bubblegum Screw @ Bad Music For Bad People

St. Valentines Day Massacre (EP)


(Bad Music For Bad People, www. badmusicforbadpeople.com)






PS. Koncert u Žici počinje TAČNO u 9, tako da - bez kašnjenja

PS 2. Pesma "R'n'R Loser" je prokleto zarazna! Hit!

L7 - Bricks Are Heavy

Nikako nisam videla L7 kao prvi post ovde, ali ipak postoji valjan razlog - danas je taj veliki izborni dan, a pretpostavljam da ste svi frustrirani plakatima i bilbordima koji vas ujedaju za oči gde god da se okrenete (bolje da su uveli predizborno slepilo nego tišinu). A ove dame su frustracije i besove u zvuk pretočile vrlo zlobro...

Ah, vizija savršene žene “Američkog sna” – nasmejana gospođa u tufnastoj haljini, sa savršenom frizurom, koja, pošto je završila spremanje puslica, stavlja svoje a-la Jackie Kennedy naočari za sunce, vezuje svilenu maramu i odlazi na partiju bridža sa sličnim joj prijateljicama… E pa kucnuo je čas kada sve stereotipne predstave treba da ostavite daleeeko iza sebe. Jer ove dame su besne, glasne i rade upravo ono što im se prohte. Čak i ako je vrlo degutantno (potražite na netu koju reč o incidentu sa iskorišćenim tamponom…). Zbog držanja često ih pogrešno etiketiraju kao deo “Riot grrrl” pokreta, a bogami pitanje je koliko je i Grunge etiketa na mestu. Jer, pošto ih čujete, bićete uvereni da stvari nisu tako jedonstavne. Njihovo “čedo” je mešavina teških, masnih grandž[dždždž]oidnih gitara i pank prljavštine, začinjeno hladnokrvnim vokaliom Donite Sparks, iz koga izbija onaj promukli, podmukli bes. Da, ona najpogubnija vrsta.


Njihov treći studijski album Bricks Are Heavy, objavljen je 1992. i jednostavno se oseća na tu prljaviju stranu ranih 90-ih I pravi je neizbrušeni dragulj, može se reći. Znate onaj osećaj kada se posle noći raskalašne zabave I teškog pijanstva, mamurno odgegate do kupatila, pogledate svoj raščupani odraz i, prisećajući se kako fenomenalnih trenutaka, tako i svih sranja koje ste napravili pomislite “Ovaj život je do jaja”?! E takve senzacije ćete osetiti i pri preslušavanju ovog L7 klasika. Ubitačna prva stvar - Wargasm bi lako mogla postati naša nova nacionalna himna (nažalost)... Ubacite ovo u plejer i pustite da vam Donita & Co. izlože cinične priče o besu, izdaji, ratu, i drugim elementima njihove realnosti. I molite Boga da se ne zamerite kakvoj sličnoj ekipi – možda I one imaju svoj Shitlist.

Tracklist:

1 Wargasm (2:40)
2 Scrap (2:53)
3 Pretend We're Dead (3:53)
4 Diet Pill (4:21)
5 Everglade (3:18)
6 Slide (3:37)
7 One More Thing (4:07)
8 Mr. Integrity (4:06)
9 Monster (2:56)
10 Shitlist (2:55)
11 This Ain't Pleasure (2:42)


Žanr: Grunge/Punk/Bes

Izdato: 1992., Sub Pop

Daunloud
: da (pogledaj komentare)